Poruku svetog Save najtačnije je formulisao Kurir analizirajući poteze vlasti i sportske pobede koje objedinjuje terminom “ludilo”, redom:
Mnogo faune, lomljave, etničkih odrednica.
Poruka se dalje može čitati: sport je u Srbiji supstitut rata, i dalje postoje oni koji nisu dobrodošli, i dalje se jasno znaju oni koji mogu biti prebijeni, zapaljeni, ubijeni…Politicari smanjenjem kazne Tatonovim ubicama u nepogrešivom tajmingu podržavaju nesalomive huligane i popove koji sada javno angažuju skinhedse kao živi štit uz malo krpene kamuflaže.
U monologe na svečanoj akademiji koju je organizovalo Ministarstvo prosvete i nauke (u krizi združeno, sećate se?) upakovane su i druge poruke. Ton proslave i njeno konačno značenje očekivano je završeno karikaturalnim razmimoilaženjem. I tu je kamuflaža bila nepotpuna, negde do ispod kolena. Kao kod Irinejevih batinaša. A patrijarh više nema razloga da bilo šta krije. Zahvaljujući svojim pajtosima iz Skupštine dobio je još jedan podjednako delotvoran opijum za narod. U vidu belog bez obzira na podlogu (šljaka, trava…)
Ministar prosvete je stigao da parafrazira onu staru “tuđu nećemo…”, ali je, sve u ime nepristajanja na duhovno samouništenje, stigao samo do “svoje ne damo”. Sve u ime identiteta doživljenog do detalja identično kao što je to nekada činio istoimeni list.
Sve je začinjeno “humanističkim i slobodarskim tradicijama ovoga naroda”, ali tu je kamuflaža bila najbednija u odnosu na dim, pepeo, srču i krv na ulicama gradova tog istog naroda. Ovih istih dana. Poruka Svetog Save, koji se simbolično i stvarno “vratio” u okrilje SPS-a, blista se i sjaji uprkos svim poderotinama lažne tolerancije u koje je uvaljana. A dan posle je sunčan i lep, kao stvoren za nastavak srpskog “ludila” čije su valunge sinoć mogli da osete i oni koji su pokušavali da “pređu” Slaviju. A nigde munje da “sine na časne verige”.Ćutaćemo i dalje, ukoliko već nismo prešli na navijanje.

